Moja prisutnost tek bje zavjet dan
sudbini. Zašto nisam shvatio:
iz vječnosti, kao u neki san,
baš u moj čas ti si se opet vratio?
Ništa ne shvatih. Odsutan bje svud
svaki taj kraj gdje svuda cvatu vlati.
Da spoji nam se ovaj trenut lud,
tisuće ljeta moralo je sjati.
Zato ni jedan ne brojim sad dan
da sivilo bih zbilja pobijedio;
da budemo, kad prođe ovaj san,
jer ovaj tren je previše nam vrijedio.
I u ništavilu da traje jedan sjaj,
jedna ideja: ti i ja, i kraj.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.