Slavici Knežević
Nek lice ti ugljenom nagare,
Jer tebi ne trebaju maske.
Ti rođena si za cabaret
I ove scenske daske!
A tvoja duša vapi, eh vapi, aman.
Grijesi ti još nisu zbrojeni.
Svakom kostimu baš ti si taman,
po tvojoj su mjeri krojeni.
Neka ti osmijeh narišu u tušu
I ti ćeš ga nositi znati.
Publici dati ćeš i svoju dušu
I nećeš na tome stati!
Jer tvoje srce vapi, baš vapi
Na umu imaš glumu,
A jeka tvoje želje ne hlapi
Slična je opijumu.
Nek velik šešir na glavu ti stave,
Al ni tu problema nema.
Postat će dijelom tvoje glave
U izmaglici parfema.
A tvoje tijelo i ono žudi
U igri duša se pruža.
Fino ti stoji taj šešir ludi
I kosa malo duža!
U teatru ti si na mjestu pravom,
Ritmom si srca vođena
Kao oblačak po nebu plavom.
Za cabaret ti si rođena!
________________________________
Biserje samoće, Beletra, 2024.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.