kad razmišljam o tebi
stope se sve postaje mog života
u jednu
znaš, kad u danu
obavljaš toliko usputnih stvari
koje samo postoje
između naših razgovora
i opet nedovoljno riječi
za sve što želimo si reći
još sunce ne zađe
već rodi se nova zora
u trenu
otključala si staru škrinju
pažljivo i tiho
otpuhnula nježno
baršunastu prašinu s mog srca
i sve uspavane riječi
koje vežu se u pjesme
da kažu ono bitno
riječ po riječ se vrca
i ništa ih ne priječi
da čarobno ožive
na usnama tvojim
…
kakva krasota
*****
pisat ću pjesme perom
po tvojoj glatkoj koži
naš dodir nas spaja
i tad više nema granica
mojih i tvojih
nego jedno
koje se ne razdvaja
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.