Irma Bahović Banić | Koliko moći ima u jednoj noći

Koliko moći ima u jednoj noći,

Kada sve utihne i nastane muk.

Tada se duša predaje svojoj tihoj samoći.

Samo možeš čuti svog uma harajući zvuk.

Koliko tama ima dara,

Ležući u krevet i gledajući u zid,

Čujem kako unutarnja tuga samu sebe razara,

A savjest u ovoj tami ne zna za stid.

Da li ova tama ugodu meni stvara,

Pa u njoj sam napokon slobodna ja.

Ili sam samo rob crnog vladara.

Koji moje snove sve zna.

Kako je jeziva ova tišina,

Zebe me tijelo moje,

U maloj tamnoj sobi kao da je divljina.

Sulude misli samo se kroje.

Može li se u ovome ovoliko uživati,

Zašto u vanjštini sreću ne mogu naći,

Zašto mogu u tami sebi razotkrivati.

A u svijetlu se moje oči vise ne znaju snaći.