Milkica Ursa | Vučja ljubav

Unio si u sobu miris prve jutarnje kave.

Mati se pravila da nisi ušao.

Dlanom sam ti prošla po zatiljku.

Čvrsti muški vrat prekriven kožom,

tamnom,

koja postaje svila ispod prstiju,

sjaji se.

Bore su ti izbrazdale lice,

no i dalje si muškarac za poželjeti.

Na tren se učinilo da ti je narav omekšala,

da te bolest promijenila.

Toplije govoriš o svojim i tuđim slabostima.

Zatim kažeš da nemaš puno vremena, žuriš.

Došao si samo ponoviti da nismo suđeni jedno drugom.

Čarolija nesta.

- Vuk dlaku mijenja, ćud nikada -

mrmlja mati iz prikrajka.