Neka netko ugasi tišinu,
koja tako zvučno boli,
koja se u ravnodušnom licu krije,
koja dušu u bol svije,
koju prezire,
srce koje vrišti a glasa nema.
Neka netko ugasi tišinu,
koja odjekuje u pogledima,
koja donosi oluju mojim nemirima.
Zar živimo u različitim svemirima?
Neka netko ugasi tišinu,
nek’ zavrišti glas koji će ispuniti prazninu,
i ponovo mi donijeti onu milinu,
Neka netko ugasi tišinu.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.