Galerija Prozori | Otvorenje izložbe - Apolonija Lučić: Putopisi

 

Otvorenje izložbe: petak, 23. 1. u 19 sati 

Izložba ostaje otvorena do 13. 2. 2026. 

U umjetničkoj knjizi Putopisi Apolonije Lučić pomak iz sebe prema van, prema drugome, na tragu onoga što Iris Murdoch naziva „razsebljivanjem”, gotovo intuitivno se ostvaruje kroz strukturu koja započinje razgovorom protagonistkinje s psihoterapeutkinjom, da bi se postupno udaljila od dominantnog introspektivnog registra i otvorila prema vanjskom prostoru. U ovakvoj vizualno-poetskoj konstelaciji subjekt se sada nanovo uspostavlja u odnosu na ono što susreće, uočava i doživljava. Od prikaza bazenskih kompleksa, igrališta, stepeništa pa do vizualnog oblikovanja prirode, sjećanja, stvarnog i zamišljenog i njihovoga prepletanja – koristeći repetitivnost različitih linijskih uzoraka te njihovu vibrantnost i ritmičnost u suodnosu s prigušenim koloritom – autorica stvara slojevitu sliku na granici realnog i imaginarnog. Detalji poput borovih iglica, fragmenata vatrometa ili stiliziranih keramičkih pločica izdvojeni su kao samostalni motivi – ujedno i figurativni i apstraktni ovisno o poziciji koju je čitatelj sklon zauzeti – supostojeći sa začudnim, često i skulpturalnim oblicima na granici snovitog koji reprezentiraju unutarnji subjektivni krajolik. Tako će crtež koji dominira knjigom, izmjenjujući detalje s totalima, kreirati atmosferu koja sugerira prijelaznost, liminalnost prostora kao afektivnih krajolika u kojima se svijet ne promatra izvana, nego se u njega upisuje. Ako slijedimo Merleau-Pontyja, subjekt ne postoji izolirano u svijesti, već je uvijek tijelo u svijetu koje osjeća, kreće se i doživljava prostor kroz neposrednu prisutnost, pri čemu „svat­ko projicira svoj je­din­stve­ni svijet iz te­me­lja svo­je subjektivnosti”. Pa ako se vratimo na naslov rada – putopisi – koji sugerira konkretno iskustvo putovanja, ono će se pokazati ne kao fiksirani konstrukt ili zaokružena pripovijest, već tek kao moguća naznaka prostora i kretanja koji mogu biti svačiji, pa ostaju propusni za različita upisivanja.

Stoga u radu prepoznajem tri registra kao moguće interpretativne okvire. Prvi je onaj čije objašnjenje nudi sama autorica koja rad tumači kao rastvorenu formu u kojoj svako od poglavlja funkcionira samostalno. Ipak, umjesto razdvajanja, sklonija sam zauzeti pogled iz kojeg se rad čita kao fleksibilna narativna struktura u kojoj prvo poglavlje pokreće vizualni i tekstualni slijed iznutra prema van. Drugim riječima, dijaloški okvir u kasnijim poglavljima zamijenjen je refleksivnim tonom pa tekstovi više nalikuju solilokvijima. Također, s obzirom na to da je knjiga ujedno i autoričin diplomski rad, ona u podtekstu ispisuje specifičnu djevojačku perspektivu. No pritom ova pozicija ne ostaje zatvorena u autobiografsko iskustvo, već funkcionira kao polazište za šire generacijski i afektivno prepoznatljive situacije. Njih će imenovati i kroz naslove poglavlja – monotonija, udaljenost, užitak, zaborav, iznenađenje –  ističući različite nijanse, kolebanja i traženja, kao odlike svakog putovanja – i fizičkog i mentalnog.

Uz knjigu, središnji dio galerijskog postava čine originalni crteži izloženi u prozorskim izlozima, čime se dodatno naglašava njihova materijalnost i procesualnost, ali i čini vidljivom razlika između reproduciranog i originalnog. Izmješteni iz linearnog narativa definiranog medijem knjige, otvaraju prostor za drugačije oblike percepcije i povezivanja, u kojima je redoslijed stranica sada zamijenjen kretanjem pogleda i tijela gledatelja kroz prostor izložbe. U dijalogu knjige i klasičnog likovnog postava, originalnog crteža i riso tiska, linearnog slijeda knjige i galerijskog izdvajanja, autorica rastvara umjetničko polje u njegovim materijalnim pojavnostima, ali i nikad istim odnosima. Iz njihove prirode proizlazi spoznatljivost, dio u kojem se možemo prepoznati, kao i jedinstvenost individualnog iskustva. U ovaj međuprostor upisuje se rad, preplećući niti općih dijeljenih doživljaja i autorskog pogleda.

iz predgovora, Petra Dolanjski Harni

* Umjetnička knjiga tiskana je u suradnji s kolektivom Smak Press.

--------------------------------

Apolonija Lučić (1995.) izražava se kroz medij crteža, ilustracije, stripa i umjetničke knjige. U svom radu često polazi od osobnih razmišljanja i stvarnosti koje kombinira s fikcijom te na taj način kreira različite figurativne ili apstraktne vizualne priče. Na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu završila je 2018. godine preddiplomski studij slikarstva, a 2022. diplomski studij grafike.

web:  www.behance.net/apolonija_l

--------------------------------

Program podržava Ministarstvo kulture i medija RH i Gradski ured za kulturu i civilno društvo Grada Zagreba.

Galerija Prozori - Knjižnica S. S. Kranjčevića

Zapoljska 1, Zagreb

Radno vrijeme: ponedjeljak - petak / 8 - 20 h / subota / 8 - 14 h /

Tel: 38512318596

e-mail: galerija.prozori@kgz.hr

http: www.kgz.hr