Igor Petrić | Sve najbolje

Svaki dan

trudiš se početi iz početka

ne bi li iznenadila slučajne prolaznike

koje ne poznaješ, ne viđaš često,

iako čine ti se poznati i sve ih je više.

Svaki dan ponovno ustaješ,

ponovno umireš

i rađaš se drugačija,

jednostavno nova,

iako ti je sve poznato

i ponavlja se, onako obično, 

začarano kao kad krug kvadrat postaje

i pretvara se da sve je u redu,

najbolje.

Želiš više, želiš promjene,

makar i u boji,

crne, bijele

ili one plave, crvene i prozirne.

Bitno je na sve dodati i nešto žute,

zelene i prstohvat srebrnkasto-sive 

iz narančaste limene kantice akrilne boje

za uređenje unutrašnje stolarije

i ostalih drvenih površina 

na kojima nijemo stoje metalne figurice ratnika

s kojima se već dugo nitko ne igra,

ne ratuje.

Ponekad želje su ostvarive

bez obzira na kavu, cenzurirane novine,

dvije tri kapljice rose na obrazu

i sve one male riječi koje još uvijek sanjaš

iako znaš da postoje. 

Svijet je ovaj čudno mjesto, 

drugačiji a opet isti.

Dani prolaze

bez obzira na kišne ili one nježne pahuljaste oblake,

sunce u magli i vjetar što ju razgrće.

Meni je svejedno,

iako želim da i tebi 

svaki dan kao današnji postane.

Ne odustaj, potrudi se! 

Iščupaj utrobu zvijeri, 

sve stranice na kojima ništa ne piše.

Važno je biti, napraviti bilo što,

makar i ono malo

samo neka je drugačije.