Sunce se bešumno spušta-
ka predalekim horizontima.
Taj purpur, vertikalna periferija
- dodatno ih draži, tankoćutna.
Presumpcija im riše streljiva -
barut napunjen ignorancijama.
Balada se piše, neuobičajena -
prhkim perom transcendencija.
Raznolikost pruža otpor htijenja-
da uokviri rezignaciju kao lavina.
Elegija kuje štit tisućljeća -
imperatorske doktrine trupa.
Zrake probijaju, povrh reljefa -
pomalo svinute, a to je magija.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.