Prije no započnem o tebi baladu
moram napisati još desetak tužnih
da potrošim tugu a izbavim nadu
što prijeti joj mračni bezdan snova ružnih.
Kad pero započne svoj ples po papiru,
najprije ću pjesmi napisati kraj,
dok nije nestao u mutnome viru
uspomena davnih onaj divlji sjaj.
Poljubljena suncem kad u stih mi dođeš
neću se maknuti dalje od početka,
jer k'o list na vodi zablistaš i prođeš.
Past ću bez ijednog ispaljenog metka,
u dvoboju s tugom, sreća nema šanse;
u spektru sudbine dijele ih nijanse.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.