Ivica Kesić | List na vodi

Prije no započnem o tebi baladu

moram napisati još desetak tužnih

da potrošim tugu a izbavim nadu

što prijeti joj mračni bezdan snova ružnih.

Kad pero započne svoj ples po papiru,

najprije ću pjesmi napisati kraj,

dok nije nestao u mutnome viru

uspomena davnih onaj divlji sjaj.

Poljubljena suncem kad u stih mi dođeš

neću se maknuti dalje od početka,

jer k'o list na vodi zablistaš i prođeš.

Past ću bez ijednog ispaljenog metka,

u dvoboju s tugom, sreća nema šanse;

u spektru sudbine dijele ih nijanse.