Sve što smo ikada bili —
sada je prešano u crno.
Suho, tanko, bez mirisa.
Samo oblici na papiru
koji više ne mirišu.
Listovi tvog dana
izblijedjeli su u knjizi
koju nitko ne čita.
"Tempus herba est:
floret, Siccar, moritur."
Vrijeme je biljka:
cvjeta, suši se, umire.
Noć je herbarij —
ona ne piše nove stranice,
već čuva one koje je dan izgubio.
Tamo visiš i ti,
među listovima
koji su jednom šaptali tvoje ime.
U tebi više nema soka.
Samo struktura:
uspomena na korijen,
sjena okusa,
tekstura navike.
"Cogitatio est folium mortuum.
Memoria est odor qui non redibis.
Misao je mrtav list.
Sjećanje je miris koji se ne vraća.
Zbir si svega što smo bili.
a više nismo.
I sve što jesi sada,
pripada prošlom katalogu.
Iščupana tišina.
Uvezana svijest.
Spremna za čitanje
onome tko zna
kako slušati miris.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.