Ciljam kroz oblake sive prašine
Povlačim okidač uništenja
Razaram u osveti
I lažnom ushitu
Kuće se raspadaju
A mravi izniču iz ruševina
Pod prstima mi moć
Gospodar sam smrti
Gusjenice zveckaju
Niz pustu ulicu
Kroz izmaglicu ugledam priliku
Prst na obaraču
Zapovjednik me uhvati zaruku
Kroz nišansku spravu
Gledam dječaka s bocom vode
Oklijevam, vrijeme zastenje od jada
I prilika nestane u pokrajnjoj ulici
Stvarnost ponovno počne teći
Pješčani sat nije se razbio
A ja pritiskam obarač
I uništavam sljedeće leglo
Crnih mrava
U tom trenu, međutim
Oblaci prašine raščiste se
I ugledam bezbroj sitnih prilika
Razasutih po prljavom kamenju
Poprskanom tamno-crvenom krvlju
Počnem se gušiti
Vidno polje mi se suzi
Pretvori se u beskrajan tunel
Kroz koji letim prema natrag
Ali bijeg je nemoguć
Udar, eksplozija i plamen
Nađem se izvan tenka
Ležim na leđima, na nanosu pijeska
Sunce mi prži kapke
Prikupljam snagu
Okrećem se
Natrpam usta pijeskom
I pustim suhe suze da teku
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.