Susreli se jednom zgodom dirigent slavni i pjesnik ubogi – prava utvara.
Ovaj prvi obiš’o je pola svijeta, sa štapićem svojim zaradio milijune;
Ovaj drugi nit’ smrdi, nit’ miriše, samo neke čudne verse po papiru stvara;
Izjadali se jedno drugom i nakon par pića dirigent pjesnika pod rebro sune.
Virtuoz glazbe smjerno ga pogleda i nakon dva-tri časka naposljetku kaza:
- Pjesniče, i ti se ko i ja umjetnošću nekom baviš, a stihovi tvoji čista su ljepota;
Što ih ne unovčiš? Zaslužio bi dobre pare zbirkom svojom i sišao sa bijednih staza!
Gledaj mene: mahanjem skladnim u ritmu nota zaradio sam već i za deset života!
Umjetnik stiha tad na pod klekne, podigne glavu i postojanim glasom rekne:
- Prijatelju, misliš krivo! Ja već jesam bogat i to silno – i umrijet ću u miru;
Bogatstvo pravo nije ono što netko u novcu, zlatu i svjetskoj slavi stekne,
bogatstvo moje nalazi se ovdje – i pokaza stih napisan na starom papiru.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.