Enver Hrustić | Mjesečeva sonata

Noću se često penjem na krovove

Da vidim mjesec što me tiho zove

U isto vrijeme svaku noć se budim

Da slušam mjesec što svira na flauti

Oh kako samo magično svira

I svjetlucavim prstima po flauti prebira

Misterija je to da sam samo ja budan

I svaku noć iznova gledam ovaj prizor čudan

Drugi spavaju što je prava šteta

Ne vidjeti virtuoza što se kroz noć šeta

Mjesečevi prsti svjetlucavi kristali

Što prebiru note po svemirskoj skali

Spretno drži flautu što bliješti

Dok baca svjetlost taj virtuoz vješti

Od mrkle noći skrojeno mu odijelo

Što vječno nosi ovo nebesko tijelo

Okružen zvijezdama to je njegova scena

Razmišljam dok se prostire melodija snena

Pitam se da li još negdje svira

Neki mjesec dalekog svemira

Ili su ostale planete nijeme

Dok ovaj svira i to samo za mene

Melodija će stati kada svane dan

Tad ću sa krova ustati aplauz da mu dam