Božica Jelušić | Karte u špilu

Karte u špilu jednom će se naći,

Kosti pod zemljom leći će udvoje;

Dolje korov cvate, slak i komorači,

Gore plašt od sunca kerubini kroje.

 

Iz njenoga krila bijeli zerdav skoči:

Čari renesanse u trenu se ospu.

On samo za njenu nagost ima oči,

Pod prosjačkom haljom vidi divnu Gospu.

 

Nesiguran kruh je, rasklimana klima.

Okove i negve-otpustit se ne da.

Već se konop njiše, tanak poput dima,

Prikaze i sjene vlažno oko gleda.

 

Bezimeni oni lebdjet će kroz sfere,

U poetskoj lakoj omaglici stalno,

Rugoba i pošast, tračevi , afere:

Sve se jednom rukom briše kolosalno.

 

Što je bilo mračno, oteto, prokleto,

Život lud ko puška i na rubu transa,

Zamijenit će mjesto, otajno i sveto,

Gdje zaživi opet divna alijansa.

 

Usna će se k usni primaknuti bliže,

Meka kao krilo mrtvih zrikavaca.

Postojani plamen što kost ne sažiže,

Reći će da ljubav zadnji adut baca.