Gledajuć' zvijezde na nebu sjajne
Anđela se ja, vile sjetim.
Brzinom munje tada pisat' stanem
Rime što nosim u sebi.
Ime Glasnika, Majke ona nosi,
Evanđelje su ćud joj i stas.
Lahor želim bit' u njezinoj kosi,
Liječi sve taj zvonki glas.
Afrodita se skriti pred njom može;
Meke ruke, oči te bajne,
Al' i predivan osmijeh, moj Bože!
Riječi su ove njoj dobro znane,
Iskočit ću ipak iz kože,
Ako sazna za osjećaje tajne...
Kolumne
| 
			
			 
				Jelena Hrvoj  | 
	
		
		
			 
				Eleonora Ernoić Krnjak  | 
		
			
			 
				Martina Sviben  | 
	
		
			
			 
				Mirjana Mrkela  | 
	
	
		
		
			
			 
				Aleksandar Horvat  | 		
	
				
				
				
				
				
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.