Sanjala sam da se sprema olujno nevrijeme, možda čak i smak svijeta, a jedina sam osoba koja to zna. Odmah sam odlučila "pobjeći" preskačući velike ograde u oba dvorištu. Nisam trčala, već letjela. Mogla sam dosegnuti visinu od nekoliko metara iznad tla, te izvoditi najveće akrobacije... Došavši u neki potpuno nepoznati grad, (naslućujem da se radi o inozemstvu), također sam nastavila prelaziti preko ogromnih građevina i nebodera. Kasnije sam se zatekla u nekakvoj dnevnoj sobi u koju do sada nisam kročila... Bacila sam pogled na ruku i u njoj zatekla gumenu, crvenu masku, koja predstavlja ni više ni manje nego - Lucifera. Baš kao u filmu - "The mask" (Jim Carrey), kad god bih ju prinijela licu, transformirala bih se u zlo. Neke sam tako i plašila, a oni su mi povjeravali svoje najveće tajne i strahove. Kad sam izašla van iz te prostorije, našla sam se na većoj otvorenoj površini, nešto nalik balkonu. Ondje je, preko puta mene, sjedio on - sam i zamišljen. Nismo ostvarili komunikaciju, jer sam se počela žaliti ostalim sudionicima sna - izjavivši sam da mi se svaki dan ponavlja... Sada se nalazim usred nekog cvjetnog perivoja, obasjanog sunčevom svjetlošću. Mjesto mi je otprije poznato... Ondje sam bila s poznanicima iz srednje škole. Najednom se nebo pretvara u krvavo crvenu nijansu, ljudi počinju paničariti, i sve staje... Vrijeme se usporava, reakcije postaju laganije, shvaćam da je došao kraj, i odlučim napisati svoju zadnju pjesmu. Kad se sve normaliziralo, (ali samo u roku od nekoliko minuta), pošto se noćna mora nastavljala, ostali su me zapitkivali zašto sam to učinila... Odgovorila sam da uništenje ove planete - hoću provesti baveći se pisanom riječju... Zatim su se oko mene našla četiri mladića u kasnim dvadesetima, ili čak tridesetima. Djelovalo je kao da su me opkolili... Pitali su me iz kojih razloga sam ih uporno odbijala, i rekli da zato nisam pronašla pravoga. Vraćam se na prvi san. Ne znam zašto, ali imam osjećaj da sam upravo ja pokrenula okončanje svega stvorenoga, i to stavljajući krinku. S tim ciljem, ili bolje rečeno misijom - sam i krenula od kuće. Važno je napomenuti da sam ponovno prolazila kroz onu šumu, koju godinama sanjam. Kao da od toga sve počinje. Zatim dolazim do...
-dio ulomka osme knjige-
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.