Peminuo je Danijel Dragojević, hrvatski pjesnik, esejist, prozni pisac, scenarist i urednik radija

 

Rodio se 28. siječnja 1934. godine u Veloj Luci na otoku Korčuli.

Preminuo je 19.2.2024. u 91. godini života.

DANIJEL DRAGOJEVIĆ (FOTO: HRVATSKA ENCIKLOPEDIJA)

Gimnaziju je završio u Dubrovniku, a povijest umjetnosti u Zagrebu. Poezijom se prvi put javio 1956, u splitskom časopisu "Mogućnosti". Jedan od najvažnijih hrvatskih pisaca danas. Utjecao na generacije hrvatskih autora svojim tekstovima, pjesmama, osebujnim stilom i beskompromisnim držanjem. Dugogodišnji urednik autorskih emisija na III programu Hrvatskog radija: "Bibilovizor", "Poezija naglas" te "Dnevnici i pisma". Godine 2019. odbio je nagradu Vladimir Nazor za životno djelo.

Dobitnik brojnih domaćih i međunarodnih književnih nagrada, između kojih Goranove nagrade 2005. za knjigu "Žamor", nagrade Vladimir Nazor 1981., Zmajeve nagrade 1981. za knjigu "Razdoblje karbona", nagrade "Branko Miljković" za knjigu "Prirodopis" 1974. godine, i drugih.

Brat blizanac pisca Ivana Dragojevića (U srcu ljeta, Vukodlaci, Smrt gospodina Medara, Kaučenica i R4), umrlog 3. kolovoza 1999. u Zagrebu.

Ti sada spavaš u šumi poleglih ptica, a ja svoj

prodani život raspačavam tražeći uspavanke.

U tvom snu djeca skrivaju svoje moći. Možda

predio neviđenog otoka. Gdje ću ja ovako bez

ruku? Samotna me šetnja rasipa s tvoje strane,

jedan mi pas svaku uslugu odbija. Ta bijela kuća

u koju sam dolazio svake večeri. Ta kuća, tri

nepoznate jeke.

(Ti sada spavaš)

Aktivirala su se dna. Ona velika, ona mala. Ona oceanska i ona dobro poznatih posuda. Ona na koja nikada nismo mislili i ona koja su nam uvijek bila pri ruci. Sva dna. Nadiru sa svih strana oko nas, u nama, iz nas. Dolaze, odlaze, stoje, ne miču se. Koriste svoja itakodalje. Više se ne pada, ne može niže. Neće valjda vrijeme, život, svijet biti samo dno? Hoće! Svijet koji se može tutnuti ispod vrata kao da ga je pregazio valjak. Došli su, dolaze dna. Veliko dno spavanja i sna, ono dno koje se uvuklo u svako dno, dno dna na dnu s dnom. O, dno! Netko je nekome dno, svatko je svakome dno, ni sretno ni nesretno. Kako vaše dno? A mi: Otišlo je spustiti sve što je iznad, sa strane, bilo što, bilo gdje, bilo kakvu protegu. Otišlo je u rječnike podložiti se svakoj riječi. Magija iza pada. Nema više prije, neće se vratiti poslije, tamo je već dno, glazba jedinog tona. Može li se reći dno Boga, dno neba? Može i mora. Kao što treba reći dno glasa, dno tijela, dno zemlje, dno knjige, dno slike, dno tvari, dno životinje, dno ludila, dno kiše, dno pamćenja, dno ulice, dno želje, dno siromaštva, dno odlaska, dno vatre, dno psovke, dno bilo čega, dno svačega, dno ničega, dno, apsolutni tlocrt.

(Činjenično)