...Obično nemam potrebu
Nekome nešto reći,
Ali tebi hoću
Jer znam da ćeš čuti
Vapaj moje praznine,
I moći ćeš do
Mojih udaljenih misli
Koje kad krenu,
Kao vlak
U jednom smjeru,
Odlaze inercijom
Pod težinom bremena,
Nezaustavljivo,
Na pruzi sa jednim kolosjekom
Gdje lokomotiva gura kompoziciju vagona
Naloženih stotinama tona
Beskorisnog materijala
Koji rasut
Ispunjava prazninu
Maksimalno.
Kolumne
|
Jelena Hrvoj |
Eleonora Ernoić Krnjak |
Martina Sviben |
Mirjana Mrkela |
Aleksandar Horvat |
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.