Bila sam podivljala kao i cijeli vrt. Trebao mi je još jedan ciklus da više nikad ne uzbujam kad si prvi put pred kraj zime pogledom okrznuo moje lice.
S proljeća si došao i golim si rukama skidao trnje i travu što se oko mene ovili. Nisi se bojao ogrebotina i kao da si znao da meni treba tvoja mekoća i tvoj miris za ono što sam ostavila zaboravu. Savijala sam se, opirala, škriputala a istovremeno treperila na svaki tvoj dodir i svako oslobađanje od divljine koja me gušila i oduzimala mi zrak.
Nisi odustao ni kad sam se ošugavila. Govorili su da me podrežeš a ti si sa smješkom skidao uš po uš i govorio: Bit će u redu. Ne želim je podrezati, želim vidjeti kako cvjeta. Na mjesta izgrizla stavljao si kažiprst koji si prije toga ljubio. Ta nježnost me isprva strašila a onda sam se prepustila.
Bio si strpljiv, jako strpljiv. Prije no što bi zvijezde osule nebo sjeo bi u vrt sa šalicom čaja i dugo bi pričao o svemu što ti se tog dana dogodilo. Nekad si se smijao, drugiput bi plakao ispotiha pokazujući bol koju si nosio izdaleka. Zainteresirala sam se. Napela sam listove i slušala pažljivo. I ta zainteresiranost me je oživjela.
Počeo si komentirati moje nove sjajne listove i zdravu stabljiku koja je jačala iz dana u dan. Pratio si kako se od pupoljka pretvaram u raskoš. Moje latice nikada nisu bile tako sočne i cijeli vrt je mirisao i susjedi su tražili da me pokažeš.
Gledali su u nevjerici kako sam se pretvorila u kraljicu. Ti si to znao od početka. Isti se prepoznaju.
Zavoljela sam te i bila sam spremna postati cvijetom u vazi, no ti si me ostavio u vrtu. Obilazi si me iz dana u dan, uživao u mom mirisu, njegovao me i pazio. I tako smo postali ljubavnici.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.