(uz Dan sjećanja na žrtve holokausta)
Taj goli ljudski skelet. Te gladne kosti
(S pečatom smrtne patnje deset na skali).
Je li dovoljno reći samo: „oprosti“?
Ili, krijući pogled: „mi nismo znali“?
No što će biti kada utihnu krici,
Koji bi potez mogao biti pravi?
Da taj što visi na bodljikavoj žici
U istu žicu onoga drugog stavi?
Pa kada jednom postigne ravnotežu,
Za istu žicu da drugi njemu sude?
Il da od žice splete ribarsku mrežu
I kao Petar pođe loviti Ljude?
A mrežu da mu kidaju isti oni,
Kojih su puni i Prostor i Eoni!
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.