Kolumne

utorak, 29. prosinca 2020.

Sven Adam Ewin | Atlantida

 

Pišem sonet. (No jesam li u stanju?)
Za svaki slučaj sagradim si lađu
Cijele sam noći tovario na nju
Za dobar sonet, neophodnu građu.
Krcata robom, odbi se od doka,
Na odredište već je nosi struja.
Odjednom lađu sred mora duboka
Zahvati snažna moždana oluja!
Bilo je tu (ah, čega bilo nije!):
Probranih riječi, glazbe, ritma, rime,
Finog ekstrakta čiste poezije,
Stilskih figura (što im ne znam ime)!
Sad sve to blago na dnu mozga krije
Duboka brazda Mora amnezije.

Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.