Crvene lakirane cipele ostale su u kutiji. Stajale su pokraj vrata balkona. Stari stanari su se iselili, odnijeli svoje stvari,namještaj i kućanske aparate. Rolete na vratima od balkona spuštene su do pola. Kroz prozor dopiru jutarnje zrake sunca.
Cipele u kutiji stoje uredno složene. Lak je još sjajan, vidi se da cipele nisu puno nošene. Možda jedanput - najviše dvaput. Laminat je svježe ulašten, prozori oprani, nema ni trunke prašine ni paučine. Cijeli stan u sebe upija sve jaču sunčevu svjetlost. Prazan, stan se čini kao da je veći no što jest. Koraci agentice za nekretnine odzvanjaju stanom kao mali bubnjevi.
Iza sebe ostavljaju jeku. Mlada agentica uzima crvene cipele, pregledava ih. Još se osjeća onaj specifičan miris kojima odiše nova, tek kupljena obuća. Primjećuje da su cipele njezine veličine. Imaju malu šiljastu petu, vrlo su elegantne. Preobuva se u njih. Hoda po ulaštenom laminatu. Cipele za sobom ostavljaju malen, piskutav zvuk. Udobne su, mada nisu sasvim razgažene. Uto zazvoni mobitel. Agentica za nekretnine obavlja poslovni razgovor. Na brzinu se preobuva u svoje cipele. Uzima torbu, rokovnik i mobitel. Otvara vrata, izlazi i stavlja ključ u bravu, no zastaje.
Dvoumi se. Gleda na sat. Toliko dugo žudi za crvenim lakiranim cipelama. Lijepo bi pristajale uz crnu haljinu na bijele točkice. Ali, strah je koči. Koleba se. Hoće li itko primijetiti da je uzela cipele? Tä, stari stanari su se već odavno odselili! Tko zna gdje su, možda negdje jako daleko? I tko će znati da ih je uzela? Susjedi?! Stavlja ruku na kvaku i ipak se ohrabruje. Ulazi i uzima crvene lakirane cipele. Na brzinu zaključava stan i trčećim korakom siđe niz stepenice, izlazi iz zgrade i nestaje u gradskoj vrevi.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.