Kolumne

ponedjeljak, 23. ožujka 2020.

Božica Jelušić | MEMENTO

"Čovječanstvo poredano pred vatrene jaze"
Trakl

Polako svijet se ruši, k nepostojanju ide.
Žaljenja zaslužuje tek pokoja sitnica.
Velike zgrade se struse, pamte se lica,
Samo poneke oči trag pomračenja vide.

Vjerujem da još negdje svijetli žižak prituljen.
Pada traklovska suza na papir neoznačen.
Pogledom Ledene Gospe svaki je stoti ozračen,
Odnosi snove u vreći tuđinac zakrabuljen.

Sva skladišta su prazna, iščili miris hrane.
Svaka suvišna kretnja postaje zamorna poza.
Još se u bojama neba odbljesne Doloroza:
Grimiz, od trnja kruna: Spasiteljeve rane.

Kroz rascvjetale breskve duhovi svjetla dišu.
Tijela se u narkozi u astral podignu lako.
Proljetne se oluje već kovitlaju zrakom,
Polako svijet se ruši, polako pjesme se pišu.

23. ožujka. 2020.
Flora Green
Ilustracija: Željko Mucko

Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.