Mrzili smo i koliko nismo mogli,
jezik kojim smo govorili, one koje smo voljeli.
Ubijali, nadajući se da ćemo tako iskorijeniti one koji nas mrze.
Mi se bojimo onih koje volimo,
zavidimo onima koji nas vole na ljubavi kojom nas ljube.
One koji nas mrze, mrzimo zbog njihove mržnje.
Grlimo one koje mrzimo, zabijamo im nož u leđa,
plačemo na njihovim grobovima i donosimo cvijeće svojim mrziteljima
Nježni smo u rakiji, mezama i pjesmama.
Rušimo i gradimo, gradimo i rušimo.
Mrzimo se kod kuće, volimo u tuđini
U našoj zemlji je pomrčina, malo tko se sjeti da upali svjetlo.
Naša zajednička vjera je mržnja.
Mi smo ujedinjeni pokret za iseljavanje i mrženje.
Bili smo i prošli, u velikom zanosu, u zemlji mržnje.
Kad dođe vrijeme, u kojem više niko u njoj neće mrziti, ona će biti prazna i zdrava.
Rasanit će se brazde i na livadam otvoriti pupoljak blagog vjetra.
Sve o čemu smo sanjali, tada će biti moguće.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.