Otkad znam za se ja ga žudim
U kavezu vlastitog uma
Kavez i zvijer, i lovac ludi
Trojstvo u jednom, moja šuma
Učini mi se da ga slutim
Dok ranim jutrom budan ležim
Očiju sklopljenih ga ćutim
Otvorim oči on mi bježi
Ja ga tražim u jednom liku
A bezbroj lica mi polete
Slomljenog špigla imam sliku
Što zrcali se kroz fasete
Pa počnem skupljat krhotine
Onda ih u mozaik slažem
Maska klauna na me zine
Što sebi samog sebe laže
Umorne oči mira ištu
Progledam tek kad sklopim vjeđe
Pa pođem prema ishodištu
A bol mi crta moje međe
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.