Kada si otišao nisi okrenuo ključić na mojim leđima
da nastavim besciljno tumarati danima
u kojima nema mojega gospodara.
Bacio si me u kutiju zaborava
gdje skupljam prašinu u svojoj kosi
i gdje mi srce hrđa ne osjećajući –
ne sjećajući se.
Ne živeći.
Kao dio polomljenog sata
koji je prestao kucati već davno
u kutiji trunem pod prašinom zaborava.
Jer ti si otišao
i zaboravio okrenuti ključić na mojim leđima
da nastavim tumarati novim danima,
i možda me otkrije neka nova ruka
koja moj ključić želi okrenuti ponovo.
Za mene.
Sa mnom.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.