Rozalija Marija Vrcek | Holokaust

Mom djedu.

Moj je djed prošao
tri koncentracijska logora.
Posljednji je bio Goli otok.
Jer je ostao živ u Dachau.

Moj djed je rekao: "I kad sretneš zvijer u očima ljudskim i rukama sjeti se, pamti da je i on čovječje biće da ne izgubiš sebe Čovjeka"

I kazao je: "Ljudi za svoju muku vide lijeka u tuđoj nesreći. Znaš da lažu jer medicina je u radosti
sjećanja i u dijeljenju mrve kruha".

Moj je djed imao broj utetovirani.
I govorio je o gladi, čovjeku-zvjeri.
Povijesti koja ždere male ljude
nemilice jer su sitni zalogaji.

U ime velikih ideologija, suludih misli, a iza svega stoji pohlepa.
I mržnja koja je strah od bijede.
Odjevena u inkviziciju apsurda.

I moj djed, izranjavanog tijela i duha i duše i uma nikada nije mrzio i naučio me jednom, sigurno će svi ljudi braća biti.

I ja mu vjerujem, jer u njegovom pogledu je ostala živjeti ptica slobode.