Rozalija Marija Vrcek | Dijete bogova

Iz Apolonovog bljeska srođenog s morem
izlazi ljuvna Serenissima.
Sva milna i nesvjesna, blještavilom zasljepljuje,
nije od ovoga vremena.

Što drugo neg da zauvijek strasti vabi
"Presvijetla" pojavom zamamna.
Ljuveni žrtvom postat žele,ona se smješka,
koprenom Nedirnute štićena.

Nitko se drznut ne usudi reći "Bješe mojom",
svjedoka nema, pozva ih Had.
Apolon prelijep posljednju riječ tu ima,
ona nikad ljuvnu ne utaži glad.

Kad Bozi te stvore, blago si zlatno,
al' ljubav je njihova sjajna laž.
O, da, Apolon ljubi sebično, do boli,

slobodnom može postat tek mrtva draž.