na staklo moga prozora s vanjske strane
prislonila svoj promrzli obraz djevojčica sa šibicama
ali to nije bilo klasično andersenovo siroče
nego mala ptica crvendać
s rascvalom ružom na grudima
gleda u moju božićnu pšenicu
i reče tiho
gusto si je sijao svene
imaš li bar jedno zrno za me?
ostao sam u čudu
ma vidi ti to - obična ptica
a govori ljudskim jezikom
kako to?
kako to?
o svijete svijete
teška li pitanja razdiru moju grud rekao bi šenoa
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.