Kolumne

utorak, 27. studenoga 2018.

Luka Tomić | Iskušaj me slobodno


Iskušaj me, baci pod najteži test
stavi me u vrijeme gdje te ruka neće srest'
pokloni me gluhoj cesti gdje tvoj glas neću čut'
oduzmi mi svoje dodire k'o ogrjev za moje vatre ljubavne
i ne čudi se kad te pronađem i pored tebe stanem
s požarom ljubavi
jer možda smo lutali na valovima dva različita mora
što su srce na istoj obali razbili
al' prije rođenja i poslije smrti
mi se nismo rastali

Iskušaj me tihim povikom
što će prijeći u nepodnošljivu buku metroa
uljuljaj me u vjeru da si moja
i onda me gurni iz zagrljaja k'o s pitomog konja
da iznenada osjetim hladnoću topline i toplinu hladnoće
izmiješaj mi sve misli mikserom grubih riječi
i ne čudi se što neću prijeći u svijet gdje si ti ona zla
jer ljubav kad je ljubav nikada nije promašila učiniti ispravno

U slučajnom treptaju zvijezde još te stignem prepoznati
zvijezde uvijek trepere u suzama, a ja ih na licu imam više nego preostalih dana
tako da ću te svaki dan pozdravljati
već naučen da u zamahu slomljenog vesla
na vrhuncu igre mora i vjetra, hvatam tvoj nijemi glas
kad mi budeš kao Jupiter daleka, na rukama imat ću tvoj čitav stas

Iskušaj me i dođi mi smrznutog srca
što će kucati na moja vrata da me povrijedi
i reci mi da si vatra koja ne oprašta svom udomitelju
ni tada te neću ostaviti van svoje duše
grlit ću te uvijek k'o ljubav, a ne kao bol
moje oči samo kapaju vodu, vatru ne gase, spas ne traže
jer ja ne ratujem protiv svoga doma
moje su staze i moji koraci
tu negdje oko ramena tvoga
i potjerati me od tebe mogu samo smrt i Bog zajedno
sreća je prava što oni u posjet dolaze odvojeno
iskušaj me slobodno

Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.