Kolumne

utorak, 30. listopada 2018.

Florian Hajdu | Šest krokija


...

Kad iz tuge olakšanje krene
zbog uspeha
srećan si do neba
u sred sreće
grom srce sevne
da je kod nje
isto takvo stanje!

...

Srce plače
duša ište
telo mozak ljulja
crkva zvoni
bogu
nebo otvorio
zemlji
od bola trese
tebi
dušo moja jedina

...

Prolaze sekunde
sati
dani
godine
laste se sele i vraćaju
lišće sa bagrema tužno opada
nestaje
tô u meni nikad proći neće...

...

Od čega je
kamena
hladne lave
leda sa glečera antartika
izumrlih fosila
sa vrha himalaja
srce tvoje
dušo moja...

...

Voli me tako
da nikad
ne poželim
da me druga
voli

...

Ako se ponovo rodim
rodiću se kao ptica
letačica
naučiću da letim
uzleteti visoko
kod sve moje ljubavi
ostaću samo toliko
da kažem
koliko sam ih strasno voleo
volim...

Da
bezgranično sve oproste
oprostim!

Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.