Kolumne

utorak, 28. kolovoza 2018.

Tomislav Domović | Da sam ja Ja


Da sam ja Ja,
Ogoljela pjesma, ogoljelo meso, pravi čovjek
čije ime ne košta ni novčića, a čija strast suhim zlatom se plaća
Ljepota koja se ne vidi, a pogledom raspliće magle između ženskih lukobrana
Da sam novotkrivena zvijezda nazvana Bik Koji Stoji
Brat ljubavi
Sestra Amorova
Posinče izumrlih plemena
Siroče bez oca, svi ljudi očevi da mi budu
Nahoče bez majke, sve žene dojilje da mi jesu
U neusahlu krvopadu ljubavnom da me peru
Sve dok zemlja pod tobom ne natopi se mojim poljupcima
Da sam ja Ja
Božje dijete, trinaesti apostol rođen poslije svih apostola
poslije kojega i ti apostol ćeš biti
Da sam struja hladne Cetine,
širina Dunava,
vardarska sparina,
povijest Nila, mlaki pepeo nad Gangesom:
ljubavnik koji ljubi sve žene svijeta,
ali s rijetkima dijelio je vodu, samoću i privezao vlas uz vlas
Hrvat rastegnut u zemljinu os, prošlost oprana u Erosovim vodama
Vječni opušak ljeta što dogorijeva na tvojim nebeskim usnama
Zrnce prašine zauvijek uraslo u vršak bradavice,
i nakon plodnih godina sijevajuće britve u sjećanjima rasplutat će dojke
da sam ja Ja
napušten od sviju, a svima srca znajuć
u iznošenoj halji krenuo bih u svijet
govoriti o ljubavi
živjeti ljubav

Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.