Kolumne

ponedjeljak, 23. srpnja 2018.

Tomislav Domović | Kad budem star



Neće me brinuti
To što više neću pisati
Pisma, poruke, pjesme
Ništa kad više neću pisati

Neće me brinuti
Slab apetit, loša probava, visoki tlak, aritmija
I nepoznati čovjek u ogledalu

Neće me brinuti
Neimaština, ratovi u susjedstvu, poplave loših pjesnika
I neće me brinuti
Mlohavost i poneka suza u umivaoniku
Nepročitane, a otvorene knjige
Kćeri i unuci koji će me zaboraviti obići
Pa to je to je i očekivano, sve što sam im mislio reći
Rekao sam prije starosti

Neće me brinuti
Izlazak na izbore, čije je sad vrijeme da pogasi čovjeka u sebi
Ni kako se domovina sama sa sobom razračunava
Ma, ništa me neće brinuti


Ni kamo idem, ni čita li itko moje pjesme
Samo će me dvije stvari tištiti
Jesam li jutros, a zimski je dan, jesam li vrapcima prosuo zrnje na balkonu
I može li me moja ljubav obrijati
Zavezati kravatu
Da odem kako priliči stvoru koji ništa nije znao
Samo voljeti je znao

(100 ljubavnih i niti jedna više)

Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.