Kolumne

ponedjeljak, 26. ožujka 2018.

Zoran Šolaja | Kako sam sreo Tina Ujevića u snu.


Kad počneš da pišeš pa malo
vidiš kako su to radili majstori,
slučajno ili namerno u literaturi srešćeš Tina,
ma sretao ga i kroz školsku literaturu samo
sada je osećaj poezije zreliji, nekako i razumem šta je hteo reći,
brijačnica iliti berbernica i kaže Tin po
istinitom događaju kad ga brijač pita:
"kako želite da Vas obrijem?" a Tin mu veli
"Bez riječi", šeretski zar ne? i sada mnogo toga ima o njemu,
kažem mu da i u Varšavskoj u Zagrebu mu stoji spomenik,
ne kaže ništa već me pita "piše li se štogod dobro", ja
mu odgovaram da ljudi pišu ali ne mogu ja oceniti jer nisam pisac,
pita me jel sam oženjen?, ja mi odgovaram potvrdno,
kaže zato i nisi pisac jer je i za života smatrao da se pisac ne sme ženiti,
Tin je bio šmeker, toliko drugačiji od drugih, niko mu nije za života dao
nijednu nagradu, kako je to balkansko malograđanski gaf toga vremena,
eto sada me frizer Goksi čeka da me ošiša i pita me kako ćemo?
a nisam ja Tin, niti ću ikada biti, Goksi i ja se baš lepo ispričamo.

Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.