Kolumne

četvrtak, 1. ožujka 2018.

Zoran Šolaja | Jeleni i Ivani



neće ovo biti reči koje ćete čitati
svojoj deci, niti se pitati zašto ih pišem,
niti ćete biti ja sada niti ću ja biti vas dve,
tada kada budete nekome sve, kada budete imali
svoja imena koja će vam biti uvek ispred vašeg,
oči koje će vas tražiti, i male ruke kojima ćete biti toplina
životna, to je trka koju morate otrčati a ja sam mali trener koji vas sprema
uvek samo sa onim što zna, čekajući da se probudi najbolji deo vas,
nekada u budućnosti, da obriše moje greške, sve loše puteve
gde sam išao da ne krenete njima, želim vam malo raskrsnica al
mudrih skretanja, želim da ne gledate u retrovizor jer sve
što gledate napred brzo ide iza vas, želim da se radujete životu
jer to je film koji je samo vaš, tu ne igrajte sporedne uloge,
i kad je loše dobro je, to samo život traži ravnotežu,
kad se ljulja budi pampur mali koji ne potone,
cvetić koji nekad i sam raste, gde je puno cveća i korov
se uplete, i ako sve nije valjalo sa moje strane to je dobro i
po mene i po vas, bar sam uradio sve pogrešno pa će vašem
malom detetu biti bolje, ako sam uradio sve dobro onda ne valja opet,
jer ste tu da budete bolje, takva je igra, takav je film ovaj vaš, i budućnost
uvek obesmisli svačiji život tako će i moj, sve dileme postaju smešne,
a problemi mali, ali pustite to, to je moj bagaž, vi svoj nosite stameno,
gledajući da uvek imate svoj hod jer će u te stope vrlo brzo neko
malo dete stati koje će gledati koliko ste uspravne, i ne nasedajte na
kuglu oko noge da sam vam ja dao život, nisam nego sam kroz vaš
oplemenio svoj, vi ste tu za one koje dolaze, da vaša trka ne zakasni sa
štafetom e to vam želim kćeri moje.

Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.