Kolumne

subota, 24. ožujka 2018.

Sven Adam Ewin | Jutarnja kava





postavljaš jutarnju kavu
sjedamo

čekamo da prođe prva vrelina
čuvamo usne

šutimo

reducirani smo samo na nebitno bitno
umjesto nas govori smeđa para
tvoja se izvija okomito
moja malo udesno

s tvoga lica povremeno padaju ljuske pozlate
ti to ne primjećuješ
kad odeš po još šećera
ja ću ih neprimjetno pokupiti kao dragocjenost

naša pluća su gotovo izjednačene snage izdaha
ipak
primjećujem
da se oblak iznad moje šalice
svakim izdahom povija prema tvojemu
i nježno ga obuhvaća… hm… u zagrljaj

ti to ne primjećuješ
kažeš
hajde pij
kava će nam se skroz ohladiti

da
kao da smo postali zaboravni

više ja
dodajem

Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.