Kolumne

četvrtak, 30. studenoga 2017.

Tino Prusac | Šutnja


Šutnja
izgubljena u svjetlu
šutnja
koju mogu kušati svojim očima
diže se u dimu
čuvajući svjetlost kako bi ga predala oku
izgubljena u mom umu
u par koraka kroz istu pjesmu.
Odjek mog srca
u šutnji
koja nikada nije sasvim poznata
čija bi spoznaja mogla biti novi način iscjeljivanja
nečega što se ne može izliječiti.
Šutnja kao peta dimenzija sna
temelji svoje teme u vatri i svjetlu
i ne zna čije oči gledaju
ni čega se sjeća.
Nema više stranica u knjizi žalosti
u plamenu iskrenosti
neki razgovor bi visio u zraku godinama
nepredviđen ljepotom i istinom svega.
I ne smeta mi zamrljana slika
pred očima moje vizije života
kao da sam uvijek šutio
i bubnjao sa kišom da bih sakrio suze.

Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.