Kolumne

srijeda, 29. studenoga 2017.

Nataša Hrupec | A spremala se oluja


photo: Alex Howitt “Rainy Day”




















istočno od poljske a zapadno od ukrajine
bog je gledao krvavu makljažu
istočno od ukrajine
general aleksej brusilov kreće u žestoku ofenzivu
srazili se u tom paklu austrougarski i ruski

i skoro svi su izginuli
a neki su ipak došli doma
bez ljubavi naravski natrag
i moj pradjed je bio među njima
i naravski je onda oženio prabaku

i cijelo vrijeme poslije
hvatao je pticu rugalicu
i pjevao bi s njome uglas:

vidi, bože, sretan li sam ja
vidi, bože, zemlja me galičina nije htjela
nije htjela da budem heroj

a i ti si me bez ljubavi davno istočno protjerao
i već s prvim ugrizom u slatki sok
(još mi nije zalogaj znanja zapeo u grlu)
a već sam izašao iz raja
vidio sam da ga nema

i nisam imao snage reći ti u facu drčno:
tako znači u neznanju si nam mislio prodavati priču o vječnosti

umjesto da sam ti rekao:
jeo sam jer želim znati

vikao sam: nisam ja kriv
nisam ja

i umjesto da sam ti viknuo:
samo da znaš i ona hoće znati
meni je postao netko drugi kriv
i više joj nisam dao za pravo
jer vidio sam jasno da raja nema

i sad još čeznem za tom nevinom fazom i ko dijete
pjevam uglas s pticom rugalicom
i smucam se po paklu od ukrajine do finske
drocam se u zimskom ratu
lovim tramvaje po kiši
i tko mi je kriv?

a pticu rugalicu stežem u njedrima
da me i ona ne otjera
da s njome djetinje pjevam
nostalgiju istočnoga neba kad smo ležali nesvjesno u dubokoj stepi

i baš ništa nismo imali što bi mogli zakopčati
a spremala se oluja

Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.