Kolumne

srijeda, 26. listopada 2016.

Ivana Janković


Ivana Janković alias grofica Janković je rođena u Zagrebu 14. 09. 1976. godine, gdje živi i radi. Veterinarske je i pravne struke i aktivno se bavi oboma. Osim što radi kao urednica pravnog portala u jednoj savjetodavno-izdavačkoj kući, vlasnica je i svoje firme za pet-sitting, odnosno za čuvanje kućnih ljubimaca pod nazivom “Zagrebački duhek” te osnivačica i predsjednica Hrvatskog društva za istraživanje i zaštitu divljih životinja (Croatian Wildlife Research and Conservation Society).

U zadnje se vrijeme sve profesionalnije bavi i raznim vidovima umjetnosti od čega je svakako primarna ona literalna, dok pored nje radi i na nekim dramsko-plesnim te glazbenim projektima.


Autorica je humoristične zbirke novela “Zagrebački woodoo u fušu” koja je objavljena u studenome 2014. godine preko izdavača Zdenka Franjića te njegova labela “Bratstvo duša”, s kojim radi i dalje na glazbeno scenskim performansima. Osim proze, autorica je i mnoštva pjesama koje se mogu naći na njenim facebook stranicama (“Grofica Janković”), stranicama Gornjogradskog radija, Radio Studenta i dr. dok su mnoge objavljene i u međunarodnim zbirkama poezije "Kulture Snova" gospodina Zdravka Odorčića.

Pored poezije i proze, voditeljica je i organizatorica poetsko - glazbenih evenata od kojih je najpoznatiji “Bez dlake na jeziku” koji se i nakon dvije godine postojanja još uvijek kontinuirano odvija po zagrebačkim klubovima krenuvši od "Rupe" preko "Route 66", do "Jutra", "Bookse", "Rock Housea" i "Purgatory-a".

Osim “Bez dlake na jeziku”, radi i na drugim programima slične prirode a novitet su i plesno - scenski performansi te scena burleske koju se također nada pokrenuti i oživjeti tijekom tekuće godine.


NIŠTA OSOBNO...

Samo onaj kojeg iskreno voliš može ti reći kakav si
Ne zato jer te pozna
Već zato što ima moć oblikovati
Ono što si nekoć bio samo ti.
Kakva korist od istine kada je za svakog drugačija?
Ako je tuđa, potpuno je nebitna?
Kakva korist od ljubavi bez imalo posesije?
Kakva korist od borbe bez imalo agresije?
Ništa osobno (... samo se nadam da zaista je ...)
Šećem ulicama razgovarajući s duhovima
U skrovitom kutku svojih misli, svom tajnom vrtu
Gdje jedino iskreno postojim
Jer sve što zaista jesam skriveno je
No, i kada moji zidovi su pali
Ja ostajem još uvijek samo
Tvoje viđenje
Korak bliže, korak dalje
Lovac i lovina
I sve je igra
Samo sam svjetlost i sjena, iluzija
U strahu da te ne podsjetim na nekoga drugoga
Jer ja nikad nisam „off gard“
I nitko nije kao ja
Osim tebe samoga ...
Moj odraz u svačijim očima
Srce u nečijim rukama, ponajmanje mojima ...
Ne pripadam nikome no postojim u svakome
I pripadam svakome no rijetko tko ima me
Jer sam isto što i ti:
kraj beskraja, ljubav, radost i bol
kučka i seronja, klaun i svetinja
porok i sloboda, trivijalnost i opsesija
izgubljena misao vodilja i iskreno Vaša,
toliko žuđena i nimalo osobna
Obmana.

Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.