Patnje mladog autora XXIII.

ČAŠA KREATIVNOSTI

Piše: Jelena Hrvoj

Mi mladi pisci povremeno volimo eksperimentirati i tu i tamo se ugledati na neke povijesno zapaženije autore. Sve je to ok, ali ponekad to isto ugledanje u velikane završava komičnom gafovima. Jedan od tih velikana kojima se osobno divim je E.A.Poe. Da, da, veliki Poe stvarao je pod utjecajem alkohola i opijata, kao i mnogi prije i poslije njega. Šokantno (sarkazam)! I tako jedne kobne večeri prije nekoliko godina, pod utjecajem kroničnog manjka inspiracije, moja je malenkost odlučila istražiti što li se to događa u glavi jednog kreativca koji je pod utjecajem alkohola. Upalila sam računalo, natočila čašu Hvarskog crnog vina (koje volim ali slabo podnosim) i započela svoj eksperiment. Kreativnost se i dalje nalazila u nekim zaključanim kutcima mozga,ali nakon treće čašice se sporo spoticala na površinu. Ili sam ja barem tako mislila. Manje-više svi znamo kako alkohol utječe na ljude. Postajemo hrabriji, otvoreniji, samopouzdanje pršti, ali jednako tako i postajemo gluplji premda si u tim trenucima djelujemo kao najpametnija stvorenja.

Eliksir „pameti“ preuzeo je kontrolu nad mojim prstima i stvaranje je moglo započeti. Bilo je tu hihotanja, ljutnje, pa čak i suza. Da, sve one glupave reakcije koje isplivaju na površinu htjeli mi to ili ne. I tako, pišem ja ili alkohol, i zamišljam našeg dragog E.A. Poe-a kako piše svog slavnog „Gavrana“ opijen, pored svijetla svijeće i kako umire od smijeha. Smije se Edgar, smijem se ja. Usred tog opijenog smijuljenja i kreativnog izljeva nečega, moja je malenkost zaspala. Kako to biva nakon svakog pijanstva, jutra donose fizičke i psihičke posljedice i razne emocije. Ona najgora od svih je sram. Nakon druge šalice kave, mnogo psovki i preispitivanja vlastite gluposti napokon sam odlučila provjeriti rezultat takozvanog „eksperimenta“. Već sam ranije spominjala da sam rob disleksije i disgrafije. E pa, dragi moji, alkohol definitivno nije dobar prijatelj tih „vrlina“. Prvih pola sata pokušavala sam odgonetnuti što je autor htio reći u tih stranicu i pola koliko je stvaralaštvo bilo aktivno, a u trenutku kada sam uspjela dešifrirati požalila sam što sam učinila isto. Nazovimo to znatiželjom, pročitala sam tih famoznih stranicu i pola, te istog trena zveknula glavom o stol. Ono što je ostalo od Edgara Allana, alkoholne kreativnosti nalikovalo je na kratak sastavak prvašića. Jedino što je preostalo nakon neuspjelog eksperimenta bilo je brisanje istog.

Činjenica je da su mnogi velikani pisali pod kojekakvim opijatima, pa i onim gorim od crnog vina, i činjenica je da su ti isti uzimali opijate kako bi zatomili svoj jad i bijedu. Opijali su se jer je njihov boemski život u kombinaciji sa prekomjernom kreativnošću često bio iznimno težak. Od propalih ljubavi, do upitne egzistencije itd. Jednako je tako činjenica da kreativci, koji su većinom hiperemotivni, stvaraju najbolje iz jakih emocija. S obzirom da alkohol te emocije gura na površinu i pojačava ih, ima smisla da su naši spomenuti velikani stvarali čuda i čudesa pod utjecajem alkohola i mizerije. A ja? Ja sam samo jedna hiperaktivna i generalno jako sretna osoba, pa samo možete zamisliti kako je izgledao tekst koji je isplivao te kobne večeri pod utjecajem nekoliko čašica crnog vina.

Ne, nikada vam neću otkriti što sam napisala. Ta tajna ostati će sakrivena u sjećanju pored mamurnog srama i nasmijanog Gavrana.