Kolumne

četvrtak, 21. srpnja 2016.

Robert Janeš | Miris ljubičaste boje


Čujem li samo ja tu glazbu? Jesu li to frekvencije prilagođene samo mojem slušnom sustavu, jesu li to vibracije koje samo posebno prilagođen slušni živac može dovesti do centra u mozgu gdje se pretvore u glazbu koja širom otvara vrata uma?
Sviraš li to ti u vrtu svoj violončelo u haljini boje lavande zadignute tako da ti se vide savršeno preplanula bedra?

***

I ponese me ta glazba, ne u snove mjestima, nego na mjesta sama.
Nađem na mjestima na kojima predhodno nikad nisam bio, a koja su mi odnekle i odnekad poznata. Kao da sam živio neki drugi život u nekom drugom liku. A možda imam sposobnosti putovanja kroz prostor i vrijeme koje mi omogućuju da ovaj trenutak stojim na obali jezera Manasarovar i iz Gossul Gompe gledam prema vrhovima planine Kailash, ili pak šetam po Stjenovitoj zemlji u blizini Omarurua u Namibiji, možda žmirkam od prejakog svjetla u sazviježđu Škorpiona uslijed sjaja Antaresa, ili plačem "gledajući svjetlucanja kozmičkih zraka u blizini Tannhäuserovih vrata… (hoće li svi ti trenuci biti izgubljeni kao suze na kiši?)"*

***

Idem sad mirisati glazbu iz vrta. Ne gledati. Ne slušati. To ću sutra.

____________________________________________________
* dio monologa replikanta Roya Battyja iz filma Blade Runner

Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.