Kolumne

Jelena Hrvoj
Patnje mladog autora

Eleonora Ernoić Krnjak
Rozin kutak

Martina Sviben
S kodom bluesa i balade

Mirjana Mrkela
Ispovijed jedne čitateljice

Aleksandar Horvat
Kajkavsko najže

ponedjeljak, 19. siječnja 2026.

Darija Žilić | Pismo


Danas je sunčan dan
Na plaži su psi, ljudi i djeca
Kosti od plastike, bedrene
Od ljeta, leže na kamenju
Ljetne igre su završile
Zimski oblaci pustili su boju
Uranjamo duboko u sebe
Spuštamo se željeznim stepenicama
Jednu po jednu, na dnu vidimo
Oblutke, glatke obrise prošlog
Tijela se mogu povući i izvući
Iz mora na tlo, kao rukavice
Za spašavanje. Grebemo po
Koži, stružem okrajke nevidljive
Maternice, i začas je tu bezdan
Kojeg se ne bojim. Udice su
Izbacile podzemno svjetlo
Na obalu, utopljenici gutaju
Meso lubenice, sprženi
Dolaze do daha. U odrazu
Svjetla, u lomu zrake vidimo
Da smo to mi...

Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.