Kolumne

Jelena Hrvoj
Patnje mladog autora

Eleonora Ernoić Krnjak
Rozin kutak

Martina Sviben
S kodom bluesa i balade

Mirjana Mrkela
Ispovijed jedne čitateljice

Aleksandar Horvat
Kajkavsko najže

ponedjeljak, 20. listopada 2025.

Irena Ivetić | U zlatnim sandalicama


U svojim zlatnim sandalicama
zakoračih u rujan,
grozdovima i suncokretima okićen.
Badići su zaronili
u onu duboku ladicu moga ormara.
Bez mrvice sjete
kamenčiće s vodičke plaže izvadila sam iz ruksaka
i složila preko zemlje u cvjetnoj posudi.
Ruksak sam potom ubacila u perilicu;
neka čeka, čist i mirisan, neko sljedeće putovanje.


Žutoplava vrpca ljeta se odmotala.
U ruci držim njen kraj

dok nebom iznad naše Zlatne doline leti šareni zmaj. 

U njegove rubove, poput oštrih kuka za meso, 

zarili su se upitnici. 

Zarezi su se pretvorili u raznobojne mašnice 

i nanizali po dugačkom repu. 

Uskličnici su se zabili i unakazili njegovo nasmijano lice 

ali su nakon nekog vremena poispadali.

Poput ljetnog pljuska popadali su na moju terasu. 

Pokupila sam ih i spremila u staklenke –  

mogli bi mi zatrebati ako se zima odulji, nikad se ne zna... 

Leti moj šareni zmaj...

Tamnozelen je, i bijel, svijetloljubičast i kraljevskoplave boje. 

Tamnozelen, kao zapušteni ali prekrasni park 

između Haludova i Ribarskog sela u Malinskoj, 

i bijel, poput depandansi koje se napokon 

bude iz dubokog tridesetljetnog sna. 

Svijetloljubičast je, kao moja čežnja 

za ručicama jednog dječaka. 

I kraljevskoplave je boje, 

poput neba nad brodskom tvrđavom1

kojom se razliježu zvuci Vlatkove gitare. 


Leti moj šareni zmaj 

dok ja lagano koračam u svojim zlatnim sandalama. 

Kukuruzi šume. 

Odmotala se žutoplava vrpca ljeta. 

U ruci držim njen kraj,

stisak moje šake lagano popušta.

U svojim zlatnim sandalicama zakoračih u rujan 

i ispustih kraj vrpce iz ruku. 

Visoko leti moj zmaj,

smiješi mi se svojim rombastim licem, 

sve dalje je i dalje. 

Među oblacima leluja njegov dugački rep, 

ali raznobojne mašnice blijede...

Moj zmaj se sljubljuje s nebeskim beskrajem...

Poput ptičice lagana i vesela, 

baka učiteljica, baka-curica 

u svojim zlatnim sandalicama 

mirno korača dalje. 


                                                                                                                 

 Požega, 3. 9. 2022.  

                                                                       



 










Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.