Božica Jelušić | O prirodi stvari / De rerum natura

Kako je sve to čudno i u čudu se kupa,

Pod hrastom stojiš što ga oluja ne obori.

Kako je čamac zipka, a deblo hrapavo klupa,

A pod nogama Drava, ko Never ending story.*

Kako ti pozlati jezik polje ranunculusa,*

Dok od peluda kišeš i omara te stišće;

Tamo se večernja trava njiše ko kosa rusa,

A mladiću se oko pojasa kovitla lišće.

Uglavnom, tiho kliziš kroz promjene i mijene:

Ova će rosna trava postati mirisno sijeno.

U pijesku biserni šljunak,nad vodom vrtlog pjene;

Kako je sve to čudno, munjinom nabijeno .

Pa stojiš, čudeći se što sve to Priroda stvara,

Kako je ljubav rijetka, a magla kako je gusta.

I zineš kao cipela kojoj se potplat opara,

Ne znajući od čuđenja više zatvoriti usta.


______________________________________

Fotografija: Robert Rodman