Osvanuo još uvijek zimski dan. Istina, snijeg se počeo otapati, jer mu zubato sunce priječi ostanak u vrtu Beskrajno Zeleno. Ožujak dobrano hladi, a sjeverac puše i ne da se. Još malo, pa će podne, a cvjetići žućkaste boje stisnuli latice između zelenih listića i drijemaju.
- Gugu, gu! Gugu, gu! Što ja to vidim?! – iznenađeno kliknu grlica skakučući uz ivičnjak vrta. - Vas ovdje jučer nije bilo!
- Bili smo tu! Bili smo tu!- probudiše se cvjetići i širom otvore svoje latice prelijepe žute boje.
- Oooo, oh!- oduševljeno uskliknu grlica, trava i napupjele forzicije, zanesene ljepotom žutih cvjetova. - Jučer ste bili zelene boje a danas...
- Da, da. Ni mi to baš ne razumijemo najbolje, ali noćas je bila noć punog mjeseca. - rekoše cvjetovi.
- Prošla noć je bila puna čarolija. –reče jedan od njih. Nebo je bilo vedro, nigdje nijednog oblačka. Vjetar je stao, a mraz je nečujno napustio naš vrt. Ja sam drijemao, ali sigurno znam da su se zvijezde otimale o naklonost mjeseca. On je bio okrugao i velik kao najveći kotač, sjajan i kao od meda žut. Plovio je lagano nebeskim svodom. Provlačio se među paperjastim oblačićima, zaplitao se u ogoljele krošnje breza i jablana. Namigivao je zvjezdicama. Sakrivao se iza tamnih oblaka, a onda opet izronio na nekom bijelom oblačku. Gledao sam u njega i više ne znam da li sam sanjao. Smiješio mi se i šaputao cijele noći:
- Budi i ti žut. Kao ja. Budi žut... Budi žut…
- A, kako ti je ime, mili?-upita tanana forzicija.
- E, to mi je jutros u zoru došapnula zvjezdica mjesečeva sestrica. Šafran.- reče.
Draga djeco, šafran na perzijskom jeziku znači BITI ŽUT.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.