Tomislav Beronić | Dom svete obitelji

Iz knjige "Stella Aurea - Priče o Frankopanima" 

Trsat, godina 1294.

Povratak poslanstva uglednih osoba koje je mladi knez Nikola Krčki, gospodar Trsata, poslao u Nazaret samo je potvrdio vijesti koje su hodočasnici iz Svete Zemlje već donijeli: kuća u kojoj je Marija, majka Gospodina našega Isusa Krista, primila Blagovijest i u kojoj je s mužem Josipom podigla svoga prvorođenog sina, tajanstveno je nestala. Špilja uz koju su još ne tako davno stajala tri zida doma Svete obitelji zjapila je otvorena. Poslanstvo je utvrdilo da širina temelja do u palac odgovara širini zidova koje su dana 10. mjeseca svibnja godine Gospodnje 1291. drvosječe pronašli u šumi pored Trsatskog kaštela.

***

Tijekom tri i pol godine Sveta kuća, kako su je hodočasnici prozvali, bila je mjesto molitve, pokajanja i obavljanja pokore. Mnogobrojni vjernici dolazili su ne samo iz hrvatskih, ugarskih i talijanskih zemalja, nego čak i iz njemačkih krajeva donoseći zavjetne darove Majci Božjoj i Svetoj obitelji.

Poduzetni knez Nikola brzo se dogovorio s trsatskim župnikom Aleksandrom Jurjevićem – svi darovi koje hodočasnici prinesu Svetoj kući ostaju Crkvi, a kneževi carinici ubirat će naknadu za boravak na posjedu koji pripada njegovom kaštelu. Bogatstvo u rukama i jednoga i drugoga počelo se gomilati.

Na drugu obljetnicu čudesnog događaja kneginja Francesca, majka kneza Nikole, predložila je svom sinu i don Aleksandru da se novcem stečenim od hodočasnika oko zidova Svete Kuće podigne nova crkva kako bi ne samo zaštitili zidove iz Nazareta, već i na dostojan način pokazali zahvalnost za Božju milost. Oba muškarca načelno su se složila s njezinom idejom, ali su izgradnju crkve odgodili za sljedeću godinu, opravdavajući se potrebom angažiranja kvalitetnih majstora.

Za Uskrs treće godine svi su se knezovi Krčki došli pokloniti domu Svete obitelji. Bio je to veličanstveni trenutak kakvom njihovi podanici na posjedu Trsat nisu još nikada imali prilike svjedočiti. Došli su starješina kneževske porodice Dujam II. sa svojom suprugom, kneginjom Uršulom Blagajskom, i njihovih dvoje djece, knez Leonard i kneginja Nicolosa s malenom kćeri Ginevrom, zatim knez Ivan III. i kneginja Antonia i njihova četiri sina, te knezovi Petar i Škinela II.

Mladi knez Nikola, koji je upravljanje kaštelom naslijedio od svog pokojnog oca Bartola V., dostojanstveno je dočekao svoje stričeve i njihove obitelji. Na sam Uskrs, predvođena don Aleksandrom, procesija knezova Krčkih krenula je ispred kaštela Trsat, pjesmom slaveći uskrsnuće Sina Božjega. Mnoštvo vjernika dočekalo je povorku okupljeno oko svetog mjesta. Svi pripadnici kneževske porodice, približivši se zidovima na proplanku, klečeći su se pomolili za oprost grijeha i spasenje duše te se pričestili tijelom i krvlju Kristovom.

Nakon povratka u kaštel, tijekom svečanog objeda, knez Nikola objavio je namjeru da odmah nakon Uskrsa pozove majstore iz Venecije kako bi još ovoga ljeta započeli s radovima na crkvi oko Svete kuće.

- Crkvu trebaš sagraditi. – knez Dujam, starješina kneževske porodice, spremno je podržao domaćina. – Najbolje bi bilo da Leonard i Nicolosa zatraže od dužda Pietra Gradinega njegove najbolje meštre. Sestri i šogoru sigurno će izaći u susret.

- Svakako ćemo to učiniti. – knez Leonard uzvrati nakon što je njegova supruga spremno kimnula. – Uostalom, u planu nam je uskoro ići u Mletke pa ćemo i osobno to raspraviti s Pietrom.

- To bi bilo još bolje. – Dujam se nalakti na stol. – Mlečani će biti skloni i zbog toga što drže stranu kralju Andriji da obrani prijestolje, pa će tražiti našu podršku.

- S druge strane, mnogi hrvatski knezovi podržavaju Anžuvince. – knez Ivan uključi se u razgovor. – Šubići Bribirski i Gusići Krbavski, koji su nam u rodu, otvoreno zagovaraju napuljskog kralja Karla, a Babonići su podijeljeni. Rat je sasvim izgledan. Mi smo suviše moćni da bismo ostali postrani i morat ćemo se uključiti prije ili poslije. A i ne bi bilo dobro da u svemu tome ne sudjelujemo. U protivnom možemo samo izgubiti ono što imamo.

Na njegove riječi zavlada tišina. Starješina porodice zamišljeno se zagledao u neku točku na zidu i polako gladio bradu. Kneginja Nicolosa razmijeni znakovite poglede s Antonijom, ženom kneza Ivana, s kojom je bila posebno bliska. Obje su bile rođene Mlečanke te su zagovarale interese Venecije u porodici knezova Krčkih, naravno, onoliko koliko je bilo moguće, a da pritom ne ugroze interese porodice u koju su se udale. Pritom su jako dobro balansirale u tim odnosima. Diplomacija im je naprosto bila u krvi.

- Onda ćemo se morati pripremiti za borbu. – oglasi se knez Dujam i glasno otpuhne. – Trebat ćemo povećati našu vojsku, dobro je opremiti i uvježbati. Naš je cilj ovladati cijelom Gatanskom županijom, tako da između nas i kralja, koji god bio, ban Mladen nema što tražiti. Baš kao što je s Vinodolom, Senjom i Modrušom.

- Za održavati veću vojsku trebat će nam više novca. – knez Leonard znakovito pogleda prema mladom domaćinu. – A sinovac Nikola je Božjom milošću stekao golemo bogatstvo. Bio bi red da pokaže darežljivu ruku za porodične poslove.

- Uz dužno poštovanje, dragi Leonarde, - kneginja Francesca nakratko pogleda prema sinu – sve naknade i darove od hodočasnika namijenili smo podizanju crkve oko zidova Svete kuće i samostana za redovnike koji će se posvetiti ovom svetištu. Ako trebate novac za rat, uvedite tlaku kmetovima, povećajte namete, ali ne dirajte u ono što je Božje.

Njezine riječi izazvale su nemir za stolom. Skoro svi su u isti mah nešto komentirali osobama do sebe. Knez Dujam podigne ruku tražeći tišinu. Za nekoliko trenutaka žamor utihne. Svi pogledi bili su uprti na čelo stola.

- Moja draga nevjesta Francesca nije u krivu. – lagano se nakloni u smjeru domaćice. – Nije dobro dirati u ono što je Božje. Ipak, moram pitati nije li Gospodin time što je anđelima naložio da na svojim krilima dom Svete obitelji prenesu baš ovdje na Trsat, pa i time što je desetke tisuća vjernika potaknuo na hodočašće, poručio da knezovi Krčki imaju činiti velika djela u njegovo ime? Mislim da bi nam don Aleksandar, kojemu se ukazala Blažena Djevica, mogao dati najbolji odgovor.

Svećenik, koji je sjedio na drugoj strani stola, pored domaćina kneza Nikole i nasuprot kneginje Francesce, zbunjeno pogleda prema knezu Dujmu. Nekoliko trenutaka šaputao je nešto što je zvučalo kao molitva, a zatim se prekriži i ustane.

- Vaša milosti, - lagano se nakloni – postavili ste jako važno pitanje na koje Vam, nažalost, ne mogu odgovoriti. Vi ste knez, starješina velike i plemenite porodice, jedan od stubova našeg kraljevstva i Vi imate puno pravo govoriti to što govorite i pitati to što pitate. Stoga sam mišljenja da se o ovoj temi savjetujete s uzoritim gospodinom biskupom. Ja sam tek obični svećenik kojemu je poslanje slaviti Gospodina našega Isusa Krista.

Dok je izgovarao posljednje riječi, prekriži se i skrušeno pogne glavu, prinese usnama križ koji je imao na lančiću oko vrata i u njega utisne poljubac. Kneginja Francesca namrgođeno ga pogleda, ne krijući da je iznevjerio njezina očekivanja. Knez Dujam se, pak, nasmiješi, kimne i podigne svoj pehar prema svećeniku. Don Aleksandar još se jednom nakloni i sjedne.

Sutradan ujutro svih šest knezova Krčkih sastalo se iza zatvorenih vrata i donijelo odluku da se novac hodočasnika ipak upotrijebi za ratne pripreme, kao neka vrsta pozajmice, a kad završe svjetovni sukobi, da se od ratnog plijena vrati dug te podignu crkva i samostan.

***

Te iste godine, u noći s devetog na desetog prosinca, anđeli su na svojim krilima odnijeli dom Svete obitelji na jednako čudesan način kao što su ga i donijeli. Nekoliko tjedana kasnije u Trsat je stigla vijest da se Sveta kuća nalazi s druge strane Jadranskog mora, nedaleko od Ancone, na posjedu plemkinje po imenu Loreta.