Kolumne

petak, 22. svibnja 2020.

Anamarija Galić c. Oleg Antonić | U zviježđu










zlatno na crno
ton bistri bjelinu
padaju riječi   
kroz bunar cjeline
u zvjezdanoj kući
u sebi
ćeš me naći
gdje te rađam
Andromeda



pod rebrom neba
puknućem zemlje
gluhoća svijetla
u žamoru tame
uspavljuje mi oči
mirisi me zovu
ja vratit ću se tebi
da te spustim k sebi
Andromeda


uz violine i riku
žar u meni živi
mladoga medvjeda
drevnoga legla
ja tužna neću biti
suzne razvezujem niti
dok put me k tebi nosi
gle bobe nam zriju
Andromeda



sreća je dalek biti
s vjerom da sve će se sliti
u sjaju koji sagorijeva
u mraku koji me zalijeva
shvatih koliko sam blizu
dok pipam si pupak
blizu doma blizu zviježđa
ja srčem ti tračak
Andromeda

* U lijevom je stupcu izvorna pjesma Anamarije Galić (Kvaka; 23. veljače 2020.) u kojoj je, uz dopuštenje autorice,
za ovu prigodu u cijelosti ispuštena interpunkcija.

Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.