Ispovijed jedne čitateljice XVII.

O romanu „Juma“ Đurđice Stuhlreiter

Piše: Mirjana Mrkela

Kuhanje uz pomoć

Gostima na ručku, kuharica je rekla: "Pripremila sam šufnudle iliti valjuške od krumpirova tijesta. A ono tamo su žganci. Bijeli jer su od krumpira."

Nisam sigurna kako se prave žganci od krumpira. Valjušci ili njoki su mi poznatiji. Da biste ih i sami mogli pripremiti morate svladati nekoliko vještina. Prvo treba znati oguliti krumpire. Zatim ih izrezati i skuhati u slanoj vodi. Procijeđenom krumpiru dodaje se malo maslaca, jaje i brašno upola lakše od krumpira. Ako je krumpira bilo pola kilograma, onda će brašna ići četvrtina. Od toga se načini tijesto i zarola se u kobasicu.

Mislite li da bi vam uspjelo? Ja sam radila ovako: najprije sam danima, možda i mjesecima, vježbala guljenje krumpira. Tek kad sam to svladala, prešla sam na slijedeće poslove. I mogu vam priznati da je najteže postići potrebnu tvrdoću tijesta. Kako i kakva tvrdoća je najbolja? Teško je to odrediti bez kuharskoga iskustva. Onaj tko ovo radi prvi put možda uza se ima tatu, tetu, mamu ili starijega brata. Nekoga iskusnijeg da provjeri je li potrebno dodati brašna ili maslaca.

Slijedi kuhanje tijesta. Izrezane komadiće treba ubaciti u kipuću vodu. Svi potonu pa ih se kuha dok ne isplivaju na površinu. Ako ste sve ovo naučili, možete napraviti i okruglice sa šljivama. Mljac! No, vratimo se romanu „Juma“!

Kuharica se zove Marija. Ima recept, sastojke, potrebno vrijeme i posuđe. Ima i veliku volju da napravi te valjuške. Ono što joj manjka jest iskustvo, ili osoba koja bi joj pomogla. Marija nema iskustva, jer je još dijete. Vrijedna i snalažljiva djevojčica, zar ne? Morat ćete i sami biti vrijedni, ovoga puta u čitanju, kako biste saznali koga je Marija ponudila svojim žgancima i valjušcima. Ni neobična riječ u naslovu romana neće vam biti odmah rastumačena.

Odrasli uz djecu

Ono o čemu bih voljela da zajednički promislimo jest pitanje pomoćnika. Zašto Marija nema uza se nikoga tko se razumije u pripremanje jednostavnih jela? Ona ima 11-12 godina i prekrasnu crnu kosu. Ponekad se čini da u toj kosi nastaju crvenkasti plamičci. "Istina, bila je malo okrugla, ali ne previše. I nije mogla podnijeti da je nazivaju imenima koja priliče nekom tko je stvarno debeo". Zapravo se odlično zna obraniti od uvreda i u teškim trenucima pronalazi mudra rješenja. Iako bi često, a ne samo pri kuhanju, bilo bolje kad bi je netko posavjetovao. Jer mudra rješenja nisu uvijek i najmudrija.
Marija živi s mamom i sestricom, točnije polusestrom, koja je još beba. Od bebe ne možete očekivati pomoć u spravljanju valjušaka. Bebe i same očekuju da im se pomogne, nahrani, presvuče itd. Dakle, gdje je mama? Kod kuće je, zove se Zdenka i Marija je od nje naslijedila prekrasnu kosu. Ali četiri godine prije u njihovoj obitelji se dogodila velika nesreća. Poginuli su Zdenkin muž i sin, tj. Marijin otac i brat. Obje su bile neizmjerno tužne, a Zdenka je svoju tugu počela tjerati alkoholnim pićima. Ali od toga je tuga rasla i množila se. Zdenka više nije bila sposobna ni misliti, ni raditi. "Ujutro bi bila mrzovoljna i šutljiva. Oko deset bi joj se raspoloženje popravilo pa bi kovala planove kako će osvojiti dan, ponekad i svijet. Kako se bližilo podne polako bi odustajala od svega. Malo bi žalila samu sebe, plakala nad svojom gorkom sudbinom, a onda sjedala pred televizor i odlazila u carstvo sapunica." Naravno, nije se završilo na tome. Često pijana Zdenka često pravi probleme, izaziva podsmjehe, svađe i razne druge nevolje.

Zdenka, svi znamo, nije jedina. Pijanci postoje. Ne žive samo u pričama, kao što je slučaj s vampirima ili zlim kraljevima. I ne žive uvijek sami.

Djeca uz pijance

Nažalost, uz pijance ponekad žive i djeca. Razgovarala sam o tome s Đurđicom Stuhlreiter koja je napisala ovaj roman.

- Pisanje je za mene upiranje prstom u djecu koja žive pored nas. - rekla mi je Đurđica - Često nismo svjesni s kakvim problemima se ta djeca nose.

I zaista, jedan lik u romanu "Juma" kaže: "Lako je vama djeci. Vama je uvijek sve lijepo. Ni ne znate koliko ste sretni." Đurđica je sjajno opisala Mariju. Čitajući, saznajemo koliko je sretna, a koliko nije. Saznajemo njene vrline i njene mane.

- Smjestila sam je u razne situacije. - pojasnila mi je Đurđica - S mnogima bi se teško nosili i odrasli. Ali Marija se ne prepušta, nego uzima sudbinu u svoje ruke.

Draga su mi takva djeca. Zavoljela sam i Mariju, unatoč nekim njenim pogreškama. Zato bih željela znati što je bilo dalje. Kako se Marija sada snalazi? Zamolila sam Đurđicu neka napiše nastavak. Dok ona to ne učini, zamišljam različita rješenja. Sigurna sam da ćete i vi.